Božja veličina

Ibn el-Kajjim, Allah mu se smilovao, opisao je Allahovu veličinu, sažeto i slikovito, riječima:

”Određuje sudbinu Svojim robovima; naređuje i zabranjuje, stvara i opskrbu daje, usmrćuje i oživljava; ljudima dane izmjenjuje, uzdiže ih i ponižava; smjenjuje dan i noc; smjenjuje vlast jednu za drugom, po Njegovom naređenju i pod Njegovom vlašću biva sve što je na nebesima, sve što je na Zemlji i ispod nje, moru i zraku; sve obuhvata Svojim znanjem, sve je izbrojano. Njegov sluh obuhvata svaki glas pojedinačno i ne miješaju se jedni sa drugim; čuje svaki šum na svakom jeziku i njihove različite potrebe. Ne sprečava Ga slušanje jednog glasa da čuje drugi, niti Ga u grešku dovodi mnoštvo zahtjeva, niti Mu dosadi vapaj onih koji pomoć traže. Njegov pogled sve obuhvata: i pokret crnog mrava na crnom kamenu u mrkloj noći, neviđeno (gajb) je Njemu vidljivo, kod Njega su tajne poznate „Njemu se mole oni koji su na nebesima i oni na Zemlji, u svakom času On na sve pazi“ (Kur’an, sura Er-Rahman, 29. ajet)

Oprašta grijeh, otklanja brige, olakšava nevoljniku, uspravlja slomljenog, daje siromašnom, upućuje zalutalog, ukazuje na Pravi put zbunjenome, pomaže nesretniku, hrani izgladnjelog, odijeva neodjevenog, liječi bolesnoga, izbavlja iz iskušenja, prima pokajanje, nagrađuje dobročinitelja, pomaže onome kome je nepravda učinjena, slama silnika, pokriva sramote, prestrašenog čini sigurnim, uzdiže jedne, a ponižava druge narode…

Kada bi stanovnici nebesa i Zemlje, prvo i zadnje Njegovo stvorenje, ljudi i džini, bili kao najpobožniji čovjek od njih, to ne bi nimalo povećalo Njegovu vlast, a kada bi prvi i posljednji od njih bili kao najgrješniji od njih, ne bi nimalo umanjili Njegovu vlast. Kada bi stanovnici nebesa i Zemlje, ljudi i džini, živi i mrtvi, sve što je suho i sirovo, sastali se na jednom mjestu pa svi zatražili, a On svima udovoljio, to ne bi za trun umanjilo ono što On ima. On je Prvi, i ništa prije Njega nije bilo, On je Posljednji, ništa iza Njega nema, On je Vidljivi i Nevidljivi, uzdigao se i uzvisio, najpreči da se spomene, najpreči da Mu se robuje, najpreči da Mu se zahvaljuje, Najmilostiviji Gospodar, Najplemenitiji od Koga je traženo, On je Vladar koji nema premca, samo je Jedan.

On je svakom utočiste i nema sina. On se uzdigao, i niko Mu sličan nije, sve će biti uništeno, a On će ostati, sve prolazi osim Njegove vlasti, pokorit će Mu se samo onaj kome On dozvoli, On zna za svaki učinjen grijeh, zahvalan je pokornome i oprašta griješniku. Svaka nevolja od Njega je pravda, a svaka blagodat od Njega je dobrota. On je najbliži svjedok, najbolji zaštitnik, Onaj Koji upravlja, sve bilježi, Koji je svemu smrtni čas odredio. Srca se njemu vračaju. Tajna je kod Njega kao i javno djelo, Njegova riječ je nagrada i kazna: „A kada On nešto hoće, On samo kaže: – Budi! – i ono bude.” (Kur’an, sura Ja-Sin, 82. ajet)

(Preuzeto iz knjige: Pojava slabljenja imana, Muhammed Salih El-Munedždžid)

Buđenje srca

Prevod i obrada: Tim Studio-Din

Prema odlomku iz: Medaridžus-salikin, šejhul-islama Ibnul-Qajjima El-Džewzijje.

Prvi stupanj robovanja (ubudijjeta) jeste buđenje, a to je alarmisanje i pokretanje srca iz stanja sna nemarnosti. Tako nam Allaha, ovaj alarm se ne plaća, a kako je samo vrijedan i nezamjenjiv putovanje (putovanje ubudijjeta). Onaj ko uspije probuditi svoje srce, osjetiće povjetarac uspjeha. Onaj ko to ne uspije, taj je izgubljen u nemaru. Takva osoba spava iako su joj oči otvorene. Ovaj blagoslovljeni alarm koji budi pojedinca je to što čovjeka čini tragaocem Allaha. I nakon ovoga, čovjek zasuče svoje rukave i skupi hrabrost i krene na put ka Allahu, stanicu po stanicu.

Možda je upravo ovo buđenje iz sna srca spomenuto u kur’anskom ajetu: Reci: “Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš nije lud. On vas samo prije teške patnje opominje.” (Sebe’, 46)

Prvo shvatanje koje osvjetli onoga koji je ustao ka Allahu jesu Allahove ogromne blagodati. Srce vjernika posmatra ove blagodati i savladano je svojom nemogućnošću samo da prebroji Allahove blagodati, a kamoli da Allahu zahvali na svima njima. Drugo shvatanje koje osvjetli roba koji je ustao ka Allahu jeste njegova nemogućnost da Allahu adekvatno zahvalnost izrazi i da Ga obožava adekvatno (onako i onoliko koliko Njemu Uzvišenom dolikuje). Ova dva shvatanja jesu i uzrok i efekat prve stanice buđenja. Jer, čovjek što više putuje ka Allahu, to se njegovo srce izoštri sa ova dva shvatanja, pa tako čovjek kad jednom krene ka Allahu sve više i više uočava Allahove blagodati, unutrašnje i spoljašnje, otvorene i skrivene, i sve više shvata kako je on isuviše slabašan da na svakoj blagodati Onome Koji mu je dao zahvali….

Ove dvije stvari čine tragaoca da sprovede u praksu dovu Poslanika, sall-Allahu alejhi ve selleme, zabilježene kod imama el-Buharija: “Tebi se vraćam s pomoću blagodati Tvoje prema meni, Tebi priznajem grijehe svoje. Stoga, oprosti mi, jer osim Tebe niko drugi grijehe ne oprašta.” Na ovom mjestu, shvatamo zbog čega je poslanik Muhammed sall-Allahu ‘alejhi ve sellem, dao veliko mjesto ovoj dovi među dovama u kojima se traži oprost. Takođe, vjernik shvata da, kada bi Allah, uzvišen i slavljen neka je On, kaznio sve stanovnike koji su kako na nebesima tako i ne Zemlji, ne bi nimalo pogriješio. U drugu ruku, kada bi Allah njih sve nagradio, Njegova nagrada i Njegova milost bi daleko prevazišla njihova djela. Baš zbog ovoga, jedan vjernik treba da stalno ima na umu Allahove blagodati, a svoje mane.

Putnik ka Allahu zatim uočava svoje grijehe i slabosti i osjeća da je u opasnosti od obračuna za njih. Sjeća se Allahove kazne za one koji zaborave Allahove riječi nakon što budu opomenuti: I ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gosspodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice onog što je učinio?(El-Kehf, 57)

A kada tragaoc u potpunosti postane svjestan svojih prestupa, onda se spremi da nadoknadi to. Lomi okove grijeha snagom istigfara (traženja oprosta) i kajanja. Žudi za čistoćom, baš kao što se zlato i srebro čisti kada se ubace u vatru, a sve ovo kako bi ušao u Džennet, kojeg je njegov Gospodar za njega spremio, jer niko nečist neće ikad ući u Džennet: one kojima će meleki duše uzeti – a oni čisti, i kojima će govoriti: “Mir vama! Uđite u džennet zbog onoga što ste činili!’ (en-Nahl, 32)

Ova čistoća se postiže na četiri načina:
(1)tewbom – kajanjem i okretanjem leđa grijesima,
(2)istigfarom – aktivnim (stalnim) traženjem oprosta od Allaha,
(3)dobrim djelima, koja brišu loša,
(4)iskušenjima koja brišu grijehe.

Ako se očisti ovim putevima, postaje od nih koje će meleki poselamiti, čestitati i koji će mu garantovati ostanak u Džennetu i postaje od onih koji više neće žalosti niti tuge osjećati. Ako izostavi bilo koji od ova 4 puta, pokajanje nije potpuno, i mala je šansa da će moći da da uspostavi protivtežu svojim grijesima.

Dalje, u berzahu (stanje između smrtnog časa i Časa kad ćemo svi polagati račune za ono što ovdje radili), njegovi grijesi se mogu brisati na 3 načina:
(1)dženaza-namazom kojeg klanjaju vjernici
(2)kaburskim iskušenjima,
(3)onim što njegova braća muslimani učine za njega poslije njegove smrti od dobrih djela, kao što su sadaqa – udjeljivanje, hadždž, post, učenje Kur’ana i obavljanje namaza za njega. Pravnici se slažu da sadaqa i dova koriste umrlom. Većina ovdje uključuje i hadždž, dok su učenjaci hanbelijske pravne škole ovdje najliberalniji i uključuje dobra djela uopšte.

Oni koji i nakon ovoga ne budu očišćeni od grijeha, možda budu očišćeni strahotom Sudnjeg Dana, zatim šefa’atom – zauzimanjem onih kojima će to Allah dozvoliti, i zadnje po redu ali prvo po važnosti – oprostom od Allaha. Oni koji su i nakon svega ovoga nečisti, njima će Vatra brisati grijehe, pri čemu će kazna biti proporcionalan grijesima. Kada pojedinac bude očišćen od grijeha, i kada ono što kod njega bude ostalo bude dobro i čisto, tada će biti uveden u Džennet, u kojeg samo čisti mogu ući.

Ko nam je najpotrebniji?

Dr. Salih Es-Salih

Prevod sa engleskog i obrada: Tim Studio Din

Sa imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Sva zahvala pripada isključivo Allahu, Tvorcu i Gospodaru svih svjetova. Neka je najljepši salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede sve do Sudnjeg Dana, a potom:

STVORENJIMA JE POTREBAN ALLAH

Čovjek uvijek traži ono što će mu biti od koristi i ono što će ga zaštiti od nečega što mu škodi. Međutim, da bi uspio sa ovim, on mora znati šta je to što mu škodi. Zatim, mora znati kome da se obrati kad mu je nešto potrebno, kome da vjeruje i koga da voli kako bi mogao doći do onoga što je korisno po njega kao i da bi mogao da bude siguran u svoj izbor. Takođe, mora da zna ispravan i dobar način pristupa (ovoj stvari) kako bi postigao svoj cilj. Ovaj posljednji uslov  podrazumijeva:

Poznavanje štetnog

Na koje načine se čovjek može zaštiti od štete?

Zasigurno, čovjek ne može dobiti bolje upute od Onoga koji je sve stvorio u najljepšem skladu, Onoga koji je savršen u svim Svojim svojstvima. Od Onoga Koji Koji je Vječni, Živi. Ne može niko biti bolji (dati bolju uputu) od Onoga koji nema potreba ni za čim, Koji je bogat, Koji daje, Koji, konačno, ima vlast nad čovječjom dušom. U odnosu na Njega, čovjek je siromašan. On je Allah, Istiniti i jedini Bog. Čovjek može samo sebi naškoditi ako traži pomoć od nekog drugog mimo Allaha. Allah je Taj Koji može otkloniti štetu od čovjeka jer se ta ista šteta ne može pojaviti izuzev Njegovom voljom i snagom (moći).

Allah, subhanehu ve te’ala(1), je poslao Svoje Knjige i Svoje poslanike da bi uputili čovjeka da:

1. spozna svog Gospodara na onaj način na koji je On, subhanehu ve te’ala, objasnio (po onome što je On sam o Sebi rekao.)

2. traži pomoć samo od Njega dok živi životom u skladu sa Njegovim Zakonom.

Spoznaja Allahovih imena i atributa oslobađa čovjeka od obožavanja bilo kakvog stvorenja, zato što su sva stvorenja slaba, i zato što su ona sama u potrebi za Tvorcem, Allahom.

Znanje o Allahu vodi čovjeka ka tome da sazna da je stvoren da živi po Allahovom zakonu, objavljenom posljednjem poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve selleme(2). Ova Objava sadrži potpun način života. Sve što je korisno odnosno štetno je postavljeno tako da čovjek može da upravlja svoj život prema ovoj Objavi. Ako čovjek učini grešku, i zna da je Allah Onaj Koji oprašta, onda će okrenutisvoje lice ka Njemu i tražiti oprost od Njega:

„Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe.” (Kur’an, 47:19)

Greška je misliti ili vjerovati da je Allah stvorio druge bogove pored Njega, da bi čovjek od njih tražio pomoć, da bi ih volio ili plašio ih se itd. On je isti Bog svih naroda. On ne naređuje ljudima da zvijezde, Sunce, vatru, Mojsija, Isusa i druge učine božanstvima mimo Njega. On uzvišeni se ne suprotstavlja Sam Sebi. On je obznanio samo jedan put, tj. objavio samo jednu religiju, koja poziva čovjeka da se pokori samo Njegovoj volji. Upozorio je čovjeka (čak i Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme) da ako bude Njemu pridruživao druga, da će sva njegova djela propasti, i da će biti među gubitnicima:

A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: “Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.” Nego, Allahu se jedino klanjaj i budi zahvalan! (Kur’an, 39:65-66)

Znajmo da je Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, čovjek – vjerovjesnik, koji je najbolje poznavao Allaha, imao običaj da kaže:

Allahu moj, sklanjam se pod zadovoljstvo Tvoje pred srdžbom Tvojom, pod oproštaj Tvoj pred kaznom Tvojom, od Tebe tražim zaštitu pred Tobom. Nisam u stanju ispoljiti Tebi zahvalu. Ti si Onakav kako si o Sebi (pohvalno) rekao. (Muslim, Ebu Dawud, Et-Tirmizi, Ibn Madždže) (3)

Allahu, Tebi predadoh dušu svoju, i oporučih stanje svoje, i upravih lice svoje, i prepustih (sklonih) leđa svoja iz želje i straha, jer nema skloništa ni spasilišta pred Tobom osim kod Tebe. Vjerujem u Tvoju Knjigu, koju si spustio, i u Tvoga Vjerovjesnika, koga si poslao. (El-Buhari, Muslim)

A u Kur’anu nalazimo da:

Milost koju Allah podari ljudima niko ne može, poslije Njega, dati; On je silan i mudar. (Kur’an, 35:2)

I takođe nalazimo da:

Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa – niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova svojih; On prašta i milostiv je.
(Kur’an, 10:117)

Treba da budemo motivisani da se samo Njemu obratimo kako u vremenima blagostanja tako i u vremenima poteškoća. Kur’an Plemeniti nam kaže da:

Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allah neka se pouzdaju vjernici! (Kur’an, 3:160)

Prema tome, Kur’an vodi čovjeka ka oslobođenju od svih lažnih privrženosti i odanosti. Kur’an srcu donosi smiraj. Pomaže vjerniku protiv licemjerstva i svih oblika nepoštenja. Na primjer, zamislite jednog vjernika, koji se suočava sa problemima na poslu. Svjedok je griješenja i nezakonitih radnji. Međutim, on se ne boji da odbaci ono što je pogrešno. On zna da je taj posao samo jedan od načina da stekne svoju opskrbu. On možda i nije u mogućnosti da ispravi to što je pogrešno, ali on zna da je Allah Taj Koji daje opskrbu. Allah će mu dati nešto bolje. Allah, Slavljeni i Uzvušeni, kaže:

“A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada.” (Kur’an, 65:2-3)

Gore navedeni tekst prinuđava čovjeka da se osloni samo na Allaha, subhanehu ve te’ala, samo od Njega tražeći pomoć. Takođe zahtjeva od čovjeka da mora da voli Allaha da samo Njega obožava kako bi stekao Njegovo zadovoljstvo i Njegovu pomoć. Zar nije istina da ljudi koji su sebi ovaj život uzeli kao “krajnji cilj” na kraju završe sa obožavanjem mnogih stvari u svojim životima? Možeš ih vidjeti kako se toliko trude da “imaju sve”. Bol, teškoće, beskrajne brige, muče sebe tražeći pozajmicu za pozajmicu od banaka samo da bi „išli u korak sa dostignućima”. Stalno su u strahu gubitka hipoteka. Siromaštvo im je stalno pred očima. Poslanik Allaha, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao:

„Rekao je Allah: ‚O, sine Ademov, ispuni svoje vrijeme obožavanjem Mene i Ja ću tvoje srce ispuniti bogatstvom i uklonti siromaštvo od tebe. Ako to ne učiniš, zaposliću tvoje ruke (dunjalučkim poslovima) i neću od tebe otkloniti siromaštvo.’ “ (Bilježi Et-Tirmizi i kaže da je hadis hasen – dobar)

Svrha našeg boravka na ovome svijetu je daleko značajnija od robovanja ovosvjetskim dobicima. Ne postoji život koji ima smisla a koji je bolji od onoga načina koji je propisao naš Tvorac Allah. Svako djelo urađeno u skladu sa Allahovim Zakonom jeste djelo ‘ibadeta(4). Čovjek je taj koji je u potrebi, dok Allahu nije potreban niko:

O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavistan i hvale dostojan. (Kur’an, 35:15)

Bilješke:

(1)   Neka je slavljen i uzvišen

(2)  Neka je na njega salavat i selam; salavat bi se približno moglo prevesti kao blagoslov, a selam kao mir i spas. Ali u arapskom jeziku ova značenja su mnogo bogatija i šira, a naš jezik je isuviše siromašan da bi u riječ-dvije mogao to sve da obuhvati

(3)  El-Buhari, Muslim i ostali spomenuti muhaddisi – eksperti u hadisu – su poznati imami – vođe – koji su sakupljali hadise i sastavljali zbirke hadisa. Islam je jedina vjera za koju se vezuje postojanje ‘ilmul-hadis – nauke o hadisu, nauke koja se bavi izučavanjem puteva kojima su do nas došle izreke poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Brojni su uslovi koji se moraju zadovoljiti da bi jedan hadis bio vjerodostojan, poput: spojenost lanca prenosilaca, da nema mane u značenju, da su svi njegovi prenosioci pouzdani i poznati po dobroj memoriji, i još mnogo drugih. Određen broj uslova se nalazi kod svih muhaddisa, dok su neki bili još rigorozniji.

(4)  Obožavanje