Religijski fenomen

Koliko god daleko idemo u prošlost čovjeka, u periodima njegove civilizacije kao i u etapama najnižeg nivoa njegovog društvenog razvoja, uvijek nailazimo na tragove religiozne misli.

Arheologija je svugdje otkrila, među nalazima koje objavljuje, tragove spomenika koje su pradavni ljudi posvećivali nekom kultu. Od najprostijeg kamenog spomenika do najimpoznatnijeg hrama, arhitektura je išla uporedo sa religijskom misli koja je i inače obilježavala zakone pa čak i znanosti čovjeka. Civilizacije se uostalom rađaju pod okriljem hramova, kao što je onaj Solomonov (Sulejmanov) ili Kaba. Upravo one zrače da bi obasjavale svijet, blistale na njegovim univerzitetima i u njegovim laboratorijama, i naročito, osvjetljavale političke rasprave parlamenta. Pravo savremenih naroda je u suštini kanonsko. Što se tiče onoga što nazivaju građanskim pravom, njegova suština nije manje religiozna, naročito u Francuskoj gdje je ono preuzeto iz muslimanskog zakonika. [1]

Običaji i predanja naroda su oblikovani metafizičkom preokupacijom koja raspoređuje i najmanje crnačko selo oko bijedne kolibice, naročito i brižljivo uređene, za manje ili više više rudimentarni duhovni život plemena. Totemitmi, mitologije i teologije su rješenja ponuđena za isti problema koji obuzima ljudsku svijest, svaki put kada se nađe pred tajnama činjenica i njihovih konačnih ciljeva. Iz svake svijesti izvire isto pitanje koje patetično postavlja ovaj citat iz Veda: “Ko pozna ove stvari? Ko može o njima zboriti? Odakle dolaze bića? Kakvo je to stvorenje? Da li je ono stvorilo i bogove? Ko zna kako ono opstoji? …” [2]

Zar se tu upravo ne izražava politeistička svijest? Zašto ona naslućuje, s one strane žrtvenika svojih bogova, jedino svetilište Onoga koji ih je stvorio?

Činjenica da se metafizički problem postavljao na taj način i stalno ljudskoj svijesti, na svim stupnjevima njegov razvoja, predstavlja sama po sebi problem koji je sociologija željela riješiti obilježavajući čovjeka kao “suštinski religioznu životinju”. Iz te temeljne objektivne odredbe slijede dva oprečna zaključka:
a) da li je čovjek “religiozna životinja” na neki urođen nagonski način, radi iskonske sklonosti njegove prirode?
b) ili je pak on dobio to svojstvo nekom vrstom psihičke osmoze koja obuhvata cijelo cijelo čivječanstvo, nakon nekog početnog kulturnog događaja do kojeg je došlo kod neke date ljudske grupe?

Upravo to su dvije bitne teze koje se sučeljavaju u problemu što ga postavlja religijski fenomen. Rezumije se da bi bilo naivno odlučiti o tom filozofskom antagonizmu nekim matematskim rješenjem kako bi to željeli neki naši intelektualci, zavedeni totalnim povjerenjem u neograničene, teorijske i praktične, mogućnosti znanosti, zaboravljajući, vjerovatno, osnovna načela te iste pozitivne znanosti.

Ne bi trebalo, međutim, zaboraviti da euklidska geometrija, najrigoroznija znanost, počiva na samo jednom posulatu, a ne na bilo kakvom matematskom dokazu i da je isti slučaj sa svim ostalim geometrijskim sistemima izgrađenim poslije Euklida. Bilo kako bilo, ono što zahtijevamo od bilo kojeg sistema, kad je već postavljeno njegovo temeljno načelo, je da ostane strogo saglasan sa samim sobom, koherentan u svim svojim posljedicama. To je jedini znanstveni način da se ocijeni racionalna, bitna vrijednost nekog sistema i njegova relativna vrijednost u odnosu na neki drugi.

Međutim, dva pitanja koja smo upravo postavili kao posljedice religijskog fenomena, ne suprotstavljaju religiju i znanost iako nas često stoje navesti da u to povjerujemo.

Znanost nije dokazala nepostojanje Boga niti, to u načelu priznajemo, Njegovu egzistenciju. Ovdje se vodi rasprava između dva vjerovanja, između deizma i materijalizma, izmrđu religije koja kao postulat ima Boga i one druge koja kao postulat ima materiju.

Svrha ovog poglavlja je upoređenje ovih dvaju filozofskih sistema: onoga koji religiozni smisao čovjeka posmatra kao izvornu datost njegove prirode – datost koja je drugim putem priznata kao bitan faktor svake civlizacije – i onoga koji religiju posmatra kao jednostavnu historijsku slučajnost ljudske kulture. Njegov zaključak će iostalom podržati zaključci poglavlja koja slijede i koja će na taj donijeti neku vrstu a posteriori dokaza proizašlog iz poslaničkog i kur’asnkog fenomena koji religiju postavlja na isti nivo sa kosmičkim činjenicama, pored prirodnih fizikalnih zakona.

Komparacija dvaju sistema – jednog u biti fizičkog kod kojeg je sve određeno materijom, drugog metafizičkog u čijim očima je i sama materija određena – može biti presudno samo ako se uzmu u razmatranje njihovi slični uporedivi elementi koji se u suštini nlaze u njihovom kosmološkom shvatanju. Upravo sa tog gledišta morali bimso uporedno ispitati dva spomenuta sistema.

[1] U toku svoje ekspedicije u Egiptu Napoleon se upoznao sa muslimanskim pravom.
[2] L’offrande lyrique de Rabindranat Tagore: Instr. A Gide, p. XV.

Nastavlja se, in ša Allah…

Odlomak iz knjige: “Kur’anski fenomen”, Malik ibn Nebi, prevod sa fancuskog: Hilmo Ćerimović, Izdavač: Starješinstvo IZ BiH, Hrvatske i Slovenije, II izdanje

Islam je vjera istine, pravde i mira!

Islam je vjera istine, pravde i mira, i na ovo poseban akcenat stavljamo zbog toga što sve ostale (ne)vjere, ideologije ili pravci razmišljanja u sebi sadrže dosta neistina i laži, dosta nepravde i nasilja, i izvori su destrukcije i nemira! Islam je jedinstveni način i program koji je jedino ispravan i tačan i jedino koristan po čovjeka i sve aspekte njegova života. Islam je, kod Boga, jedino priznata vjera, jedina ispravna ideologija razmišljanja i života, kao i program rada kojeg je Allah dž.š., propisao Svojim stvorenjima na Zemlji – insanima i džinnima! Islam je bio, sada je i biće – vjera istine i pravde i mira kako na polju čovječije duše, tako i na polju čovječijeg tijela kao i užeg i šireg okruženja!

Da je islam ovakav kakav tvrdimo da je, to moramo potkrijepiti dokazima, od kojih su najbitniji sljedeći:

1. Islam je skup propisa i zakona koje nam podari Sveznajući, Onaj koji je o svemu potanko obaviješten, Onaj koji je mudar i Onaj koji je Svemoguć!

Onaj koji sve zna i u sve je upućen – a takav je samo Allah dž.š., jedino je On u stanju da nam propiše ovako veličanstvenu, čistu i preciznu vjeru! Onaj koji je u stanju činiti sve a ujedno je i mudar – samo je On u stanju da nam propiše Zakon i Ustav koji će važiti za svako mjesto i vrijeme, i koji će odgovarati svakoj naciji i plemenu!

Samo je Allah dž.š., taj koji je u stanju da nam propiše životna pravila, puna pravde i insafa, koja odgovaraju svakom mjestu i vremenu: „Ovo je Knjiga koju smo ti objavili, kako bi izveo ljude, uz dozvolu njihova Gospodara, iz tmina na svjetlo, na put Veličanstvenog i Hvaljenog!“ (Ibrahim, 2.)

Zar Onaj koji je sveznajući i koji je u sve upućen – ne zna i ne poznaje halove i duše i stanja robova Svojih koje je rukom Svojom stvorio, i zar On da ne zna šta je to što ljudima odgovara, i šta je to što ljudima šteti i ne odgovara?

„Zar da ne zna Onaj koji stvara, a obazriv je prema svemu i o svemu je potanko obaviješten!“ (el-Mulk, 67.)

Zar će Onaj koji je Svemogući i koji je Najmudriji, propisati vjeru koja je puna sumnji i nestabilna ili će propisati zakone koji su krnjavi i manjkavi – koji neće odgovarati ljudskim dušama i tijelima, i koji neće odgovarati životu ljudi bilo kojeg mjesta ili vremena?

„Tebi se Kur’an dostavlja od strane Mudrog i Sveznajućeg!“ (el-Nahl, 60.)

Normalno je dakle da će lijepim životom živjeti osoba koja poštuje, praktikuje i slijedi upute, zakone i propise Onoga koji je Mudriji od svih mudraca i Onoga koji Znavaniji od svih znalaca! Allah dž.š., kaže: „Ko bude dobra djela činio, bio on muško ili žensko, a vjernik je – daćemo mu da proživi dobar život!“ (el-Nahl, 97.)

Kada se kaže dobar život misli se na srećan život! Veliki broj ljudi je pobrkao lončiće pa su umislili i sebe su ubijedili u to da su fizička zadovoljstva tijela – sreća!? Da je dobro jesti, dobro spavati, dobro se obući, dobru kuću i prevozno sredstvo imati – sreća!?

Istina je suprotna! Osjećaj sreće je vezan za dušu a ne za želudac i naše tijelo! Koliko je onih koji imaju dobro da jedu, koji imaju novca, koji imaju kuća i kola – ali koji su bez sreće, bez rahatluka, bez mira i bez berićeta! Zbog čega? Zbog toga što dušu svoju nisu nahranili njenom hranom, zbog toga što im je duša na izdisaju, jer je izgladnjela i smorena! Čime se hrani ljudska duša, kako bi ona bila srećna? Ljudska duša se hrani Kur’anom, šehadetom i imanom, abdestom i namazom, zikrom i tesbihom, džamijom i džematom, i ostalim dobrim djelima… Tek na ovaj način duša biva srećnom pa makar i ne imala dobro jesti, dobro se oblačiti, u dobroj kući stanovati itd.!

Shodno navedenome možemo primjetiti ljepotu univerzalnog sklada između Allahovog dž.š., šeri’ata – zakona i ustava, i Njegovih univerzalnih svemirsko-vasionskih zakona i između prirode i nutrine samog čovjeka; kako je sve to na taj način skladno!

Onaj koji stvara stvorenja je najpreči i da im propiše zakone i propise po kojima će se upravljati kako bi normalno funkcionisali! Loše je i nije mudro da neko napravi određenu mašinu a da uz nju ne dostavi uputstva i pravila o njenom održavanju i upravljanju. Isti je slučaj i sa čovjekom kojeg je Allah dž.š., stvorio – data su mu uputstva o tome kako će održavati sebe u normali kako bi normalno funkcionisao u svome životu! „Reci: Objavio ga je Onaj koji poznaje tajne nebesa i Zemlje…!“ (el-Furkan, 25.)

2. Da je islam vjera istine, pravde i mira to nam potvrđuju i iskazi i svjedočanstva učenih i pametnih ljudi kroz stoljeća koji su sa svih aspekata i načina prilazili Božijoj objavi ukazujući nam na ljepotu suštine Allahovih propisa, na sjaj kur’anskih zakona, kao i na tajnu srži ibadeta – robovanja i obožavanja Allaha dž.š.!

Ko bude prišao islamskim propisima čisto razumski i intelektualno – naći će u ‘akidi i islamskom vjerovanju pravu jasnoću i bistrinu bez ikakve pomućenosti; islamski pristup monoteizmu, kroz tevhid i šehadet zacijeljuje svaku ranu, ispunjava prsa i razum ostavlja bez komentara!

Ko bude dublje promišljao o ibadetima – primjetiće da se u namazu, postu, zekatu i sadaki, čuvanju časti kako svoje tako i tuđe, i klonjenju od harama kriju velike tajne kao i visoki ciljevi pročišćenja i prosvijetljenja duše, uz šta jača i ozdravljuje i samo tijelo, a dobra djela su sama posljedica svega toga!

Ko bude samo na trenutak razmislio o islamskim pravilima nasljedstva ostaće zapanjen njihovom veličinom i preciznošću raspodjele zaostavštine i imetka, primjećujući pravi sklad između toga i potreba ljudi za imetkom na ovome svijetu. Djeca i roditelji su najbliži jedno drugome pa je i zbog toga najpreče da jedni druge naslijeđuju. Ako umrla osoba ostavi za sobom evlad i djecu – dio nasljedstva njegovih roditelja i žene se odmah umanjuje, što oni punog srca i prihvataju, jer su opet unučad kao i svoja djeca itd..

Veličina islama se ogleda i u tome koliko on insistira na međusobnom potpomaganju, socijalnim programima, međusobnom opraštanju, spajanju rodbinskih veza, kakvoći bračnog odnosa, činjenju dobrih djela uz nužnost obazrivosti i rješavanja lokalnih i globalnih problema.

Islam poklanja veliku pažnju uspostavi lijepog ponašanja i ahlaka, zbog toga što jedno društvo i jedna zajednica propada onoga momenta kada među njima loš ahlak i loše ponašanje uzme maha! Muhammed s.a.w.s., je rekao: „Poslat sam kako bih usavršio plemenit ahlak i ponašanje kod ljudi!“ (Buharija u Edebul-Mufredu, 273.)

Islam suzbija svaki vid oholosti i uzdizanja nad drugim ljudima, suzbija umišljenost i preziranje ostalih, suzbija ogovaranje i prenošenje tuđih riječi, suzbija laži i klevete, suzbija potvore i svaku vrstu fitni i smutnji.

Islam insistira na tome da jedno društvo mora predvoditi pravda i povjerenje u svakom pogledu, što se da jasno primjetiti kad god se osvrnemo na islamske propise kako naredbe tako i zabrane. Islam traži pravdu u odnosima među ljudima, ne bitno je li muško ili žensko u pitanju, jeli arap ili nearap u pitanju, jeli bijeli ili crni čovjek u pitanju, jeli bogati ili siromašni čovjek u pitanju, jeli ugledni ili neugledni u pitanju!

Islam nam ukazuje na to da jedina razlika koju Allah dž.š., pravi među ljudima – takvaluk i bogobojaznost: „O ljudi, Mi smo vas stvorili od jednog muškarca i od jedne žene, i na nacije i plemena smo vas podijelili kako bi se međusobno zbližavali i upoznavali; najčasniji od vas je onaj koji je prema Allahu najbogobojazniji!“ (el-Hudžurat, 13.)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Allah dž.š., ne gleda u vaša lica niti u vaša tijela, već gleda u vaša srca i u vaša djela!“ (Muslim)

Islam je učinio to da svi oni koji ga prihvate bivaju i postaju jednim ummetom, i jednim narodom, kojeg više ne može cijepati i razdirati sitni nacionalizam ili pripadnost određenom plemenu ili pripadnost određenoj političkoj školi razmišljanja ili stranki. Islam je jača veza nego li sve te razlike koje među ljudima postoje!

Allah dž.š., kaže: „Ovaj vaš ummet je jedan i jedinstven ummet, a Ja sam vaš Gospodar, pa Me se zbog toga i boj’te!“ (el-Mu’minun, 52.)

Dakle, interes džemata muslimana i islamske zajednice je preči nego li interes nacije ili interes plemena ili interes određene politike ili interes određene stranke ili partije! Interes islama i muslimana je preči i iznad je svega – ne bitno koje su nacije ili plemena!

3. Treći razlog koji nam potvrđuje to da je islam vjera istine i pravde i mira jeste stanje blagodarnosti, ljepote i bezbjednosti kojeg su uživali muslimani sve dok su se držali islama!

Dok su se muslimani držali islama – njihovi vladari su pravilno i pravedno vladali među njima što je širilo pravdu na sve strane. Muslimani su voljeli svoje pretpostavljene dok su bili takvi, bili su im pokorni i dove su Allahu dž.š., upućivali za njih. U takvoj atmosferi jaki pomaže slabog, a bogati siromašnog!

Koju god zemlju su muslimani oslobodili sa njima je došla bezbjednost i rahatluk, čistoća i hamami, putevi i bolnice i škole… Kriminal, alkohol, blud, krađe i ubistva su maksimalno istrijebljeni bili! Ta pravičnost i pravda je prouzrokovala to da je masa ljudi, ranih nacija i plemena, prigrlila i prihvatila islam, a vrlo je poznato to da islam nije širen mačom i ognjem kao što je bio slučaj sa hrišćanstvom koji je gotovo svugdje u svijetu širen mačem i ognjem. Ko se nije htio pokrstiti bio je ubijen, što nikada nije bio slučaj sa islamom! Ne treba se čovjek siliti na to da bi on shvatio da je jedan jednako jedan (tewhid), ali da bi se čovjek ubijedio u to da je jedan jednako tri (trojstvo), tu se moramo poslužiti i mačom i ognjem da bi to postigli!

Islam je jedina vjera koja je propraćena ovakvim porukama: „Vjernici su braća!“ (ajet); „Najčasniji od vas je onaj koji je najbogobojazniji!“ (ajet); „Allahovi robovi, budite braća!“ (hadis)

Ljudi koji su odani islamu, bave se islamom, pozivaju islamu – moraju biti jedinstveni i zajedno, i moraju se međusobno potpomagat, u najmanju ruku se ne smiju međusobno odmagat – kada jedan dio takvog tijela oboli, treba mu se ostali dio tijela odazvati sa temperaturom i groznicom!

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Vjernik je za vjernika poput neke građevina, koja se sama na sebe oslanja!“ (Muslim) Ashabi Allahovog Poslanika s.a.w.s., su ljudi koji su najbolje pretočili iskrenost u djelo, ostavljajući nam brojne primjere čojstva i junaštva kojima se moraju podučiti sve naredne generacije islama.

4. Da je islam vjera istine, pravde i mira – možemo primjetiti i preko toga kako oni ljudi koji čitavog života lažu, koji su zulumćari i nasilnici i koji su protivnici svakog selameta i mira neprestano udaraju na islam i muslimane!

Često puta se pravi put i istina može pronaći i na taj način što ćemo krenuti suprotno od puta nevjernika i griješnika. Ako su oni ti koji su zalutali sa pravoga puta, a jesu, mi ćemo pronaći pravi put tako što ćemo se vratiti unazad sa njihove trase i staze. Ono što nevjerniku i griješniku na bazi vjere smeta tu pritisni i ne boj se. Pravi put je razlikovati se i kontrirati nevjernicima i griješnicima – što je pravilo koje nam, kroz brojne ajete i hadise, potvrđuje šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.!

Islam je čitav istina i pravda, kako u svojim korijenima tako i u svojim granama, velikim ili malim, od korijena La Ilahe Illallah pa sve do uklanjanja prepreka sa puta koja je najniža grana imana!

U Islamu nema ničeg teškog niti nejasnog niti sumnjivog. Svaki islamski propis je lahkota, odmor, jasnoća i logičnost! U praktikovanju islama i islamskih propisa je svaki hajr i berićet, svaka sreća i mir i zadovoljstvo.

Allah dž.š., kaže: „U islamu vam ništa teško nije propisano!“ (el-Hidžr, 78.) Na drugom mjestu Allah dž.š., kaže: „Allah želi da vam olakša a ne da poteškoće imate!“ (el-Bekara, 185.)

Ljudi koji nisu na šehadetu i tevhidu – tegobnim životom žive, i u dušama svojim nose rastrojstvo. Ljudi koji ne klanjaju namaz i ne poste mjesec Ramazana – sami sebi otežavaju i sami sebe pate! Društvo koje ne zna za zekat i ne zna za sadaku je društvo koje gubi berićet u svemu što ima! Oko koje nije gledalo u Allahovu dž.š., kuću, bejtullah, i veličanstveni skup hadžija na Arefatu – to oko još ništa vidjelo nije!

Zbog svega navedenog je islam vjera istine , pravde i selameta i mira, pa ko hoće sve navedeno neka se čvrsto prihvati islama: „Jedina priznata vjera kod Boga je islam!“ (Kur’an)

Klikni ovdje da pogledaš izvor teksta

Islam je kompletna i savršena vjera

Islam nije samo vjera obredoslovlja, namaza, posta, zekata i drugih obreda, to je zapravo sistem života za čovjekov praktični život u svim njegovim aspektima. Ovaj sistem podrazumijeva praktične organizacije ljudskog života koje uključuju etičku osnovu na kojoj počiva društveni poredak, političko i ekonomsko uređenje. Taj islamski sistem je sveobuhvatan, uzajamno povezan, i pokriva sve vidove ljudskog života i različite čovjekove iskonske potrebe i njegove razne aktivnosti. Islam nije ograničen samo na to da bude vodič na putu do Dženneta, nego je on i način ostvarenja ovosvjetskog blagostanja. Islamski sistem života nije privremeni sistem koji pripada samo jednom historijskom razdoblju, niti je to lokalni sistem ustanovljen samo za jednu generaciju i sredinu. On je, ustvari, temeljni sistem određen od strane Uzvišenog Boga za dinamični ljudski život.

Vjera islam je upotpunjena

Uzvišeni Allah je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na Oprosnom hadždžu objavio sljedeći ajet: «Danas sam vam vašu vjeru usavršio i Svoju blagodat prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.« (El-Maide, 3.)

Nakon objavljivanja ovog ajeta Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živio je još 81 dan. Ovim ajetom Uzvišeni Allah nam naglašava da je vjera islam upotpunjena i kompletna, i da joj ne treba ništa ni dodavati ni oduzimati, odnosno da sadrži sve što je čovjeku potrebno i na ovome i na onome svijetu.

Ajet je, također, dokaz da Allah od ljudi prima samo ispravnu vjeru, koju je On upotpunio i usavršio, što potvrđuje i drugi ajet: «Onaj ko želi neku drugu vjeru mimo islama, neće mu biti primljena i on će na onom svijetu propasti» (Ali Imran, 85.).

Upotpunjavanjem islama i njegovih propisa, upotpunjena je Allahova blagodat prema nama, jer ispravna i potpuna vjera je blagodat i ovoga i onoga svijeta. Savršenost i upotpunjenost islamske vjere ogleda se u tome što ona svojim univerzalnim propisima kvalitetno rješava temeljna pitanja društva i ljudske zajednice. Za to ću navesti nekoliko primjera.

Pitanje popravljanja i kontrole ljudi

Danas savremene civilizacije i države različitim metodama i vrstama nadzora nastoje kontrolirati ponašanje i djelovanje ljudi, ali i pored velikih napora slabo uspijevaju suzbiti kriminal, nasilje, korupciju, nemoral i ostale probleme društva.

Islam rješavanju ovih problema pristupa na jedan poseban način. Iako islam za određene prijestupe propisuje rigorozne kazne na ovom svijetu, mnogo više pažnje pridaje usađivanju jake svijesti kod ljudi da su pod stalnom Allahovom kontrolom i praćenjem, da Mu ništa ne mogu sakriti i da će za sve odgovarati.

Islamski učenjaci kažu da je najbolji opominjač i kontrola ljudska svijest da ga Allah prati i da sve zna o njemu. Zbog toga veći dio Kur’ana govori o moralu i toj svijesti, a manji dio govori o pravnim propisima, jer je kur’ansko stanovište da je za pravilan razvoj društva važnije učvrstiti vjeru i moral kod ljudi nego donositi pravne odredbe, koje, bez jake vjere i morala, ne bi imale velike vrijednosti i efekta. Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur’anu naglašava čovjeku da je pod stalnom pratnjom, pa kaže: »On ne izgovori nijednu riječ a da pored njega nije onaj koji pomno prati» (Kaf, 18.). Na drugom mjestu kaže: »Mi smo čovjeka stvorili i znamo šta mu sve njegova duša došaptava, i Mi smo mu bliži od žile kucavice.» (Kaf, 16.) Svaki čovjek koji je svjestan ovih ajeta, bojat će se Allaha i neće se olahko odlučiti na grijeh, a kamoli biti ustrajan u njemu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu u kojem ga je Džibril upitao šta je to ihsan (vrhunac vjere), odgovorio je: «Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.» (Buharija i Muslim)

Sud pripada Božijem zakonu

Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur’anu naređuje da se sudi po Njegovom zakonu koji je On ustanovio za ljude i nesuđenje po tom zakonu naziva nasiljem, grijehom i nevjerstvom.

Društveni poredak i uređenje trebaju biti zasnovani na Božijem zakonu, koji je u potpunom skladu s ljudskom prirodom. Svako drugo društveno uređenje i poredak koji je zasnovan na drugoj osnovi je neprirodan, oskudijeva u životnim elementima i kao takav bit će osuđen na kratak vijek. Svaki sistem života, bio od Boga ili od čovjeka, ustvari je religija, u tom smislu što religija utječe na određivanje životne srži i pravca tog društva. Ako sistem potječe od Boga, društvo će biti privrženo Bogu, a ako, pak, sistem potječe od čovjeka, društvo će više biti privrženo vladaru nego Bogu. Religija kao sistem života ne može biti lična stvar, prepuštajući najvažnija životna pitanja zakonima koji potječu od čovjeka, a koji su u mnogo čemu suprotni ljudskoj prirodi. Neprirodno je da čovjekovom savješću i osjećanjima upravlja jedan, a njegovim praktičnim životom drugi zakon, a ta dva zakona potječu s različitih izvora, jedan od Boga, a drugi od ljudi. U tom slučaju čovjek je žrtva konflikta između njegovih osjećaja i savjesti i njegove aktivne materijalne stvarnosti. Ova patologija danas je veoma poznata u najrazvijenijim zemljama Amerike i Evrope. Do ove borbe došlo je odvajanjem praktičnog života od vjere. Jedne prilike šejtan je mekanske idolopoklonike nagovorio da upitaju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o uginuloj ovci, ko ju je ubio. Poslanik im je odgovorio da ju je Allah ubio ili da ju je on usmrtio, a oni su na to rekli: »Kako to, ono što vi zakoljete je halal, a ono što Allah zakolje je haram?! Vi ste, znači, bolji od Allaha.« (Ebu Davud)  Povodom toga Uzvišeni Allah je objavio: «Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je, uistinu, grijeh. A šejtani svoje štićenike nadahnjuju da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, vi biste sigurno mnogobošci postali.» (El- En’am, 121.) Uzvišeni Allah u ovom ajetu ukazuje da je slijeđenje šejtana ili ljudi u zakonodavstvu, odnosno dozvoljavanju i zabranjivanju, mnogoboštvo ili širk. Adijj ibn Hatim, radijallahu anhu, upitao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o ajetu: «Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje», a Poslanik mu je odgovorio da ”uzimanje svećenika za bogove” znači pokoravanje njima u onome što dozvoljavaju, a što je Allah zabranio i u onome što zabranjuju, a što je Allah dozvolio.

Politika

Islam precizno definira vođenje i kreiranje unutrašnje i vanjske politike. Što se tiče vanjske politike, osnovne odrednice i principi su:

a) Pripremanje dovoljno snage i moći radi zaštite i širenja istine i radi odbrane od neprijatelja, i ovaj princip potvrđuje kur’anski ajet u kojem Uzvišeni Allah kaže: »I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna» (El-Enfal, 60.). O podsticanju na borbenu spremnost i gotovost govore mnogi Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, hadisi i svi oni upućuju da treba uložiti maksimalne napore u pripremi vojne snage koja se ogleda u  posjedovanju savremenog oružja i vojne tehnike i obučavanju ljudi. Kada određena država posjeduje savremeno i moćno oružje i spremne i obučene vojnike, drugi se neće lahko odlučiti da napadnu tu zemlju.

b) Drugi princip vanjske politike je ispravno i opće jedinstvo oko duhovne i materijalne snage.

Uzvišeni Allah kaže: »I čvrsto se Allahova užeta držite i ne razjedinjujte se…» (Ali Imran, 103.) A u drugom ajetu kaže: «…I ne prepirite se da biste klonuli i bez borbenog duha ostali.» (El-Enfal, 46.) Islam ostavlja i mogućnost primirja, ako je to interes države i muslimana. Uzvišeni Allah kaže: «Mnogobošcima s kojima imate zaključene ugovore koje oni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomogli, ispunite ugovore do ugovorenog roka. Allah zaista voli bogobojazne.» (Et-Tevba, 6.) Ako se bojimo da će neprijatelji raskinuti ugovor, onda nam je dozvoljeno da ga raskinemo, jer Uzvišeni Allah kaže: »A ako se bojiš da će te oni prevariti, i ti njima isto tako otkaži ugovor» (El-Enfal, 58.).

c) Treći princip vanjske politike je opća i stalna opreznost i budnost prema otvorenom i potencijalnom neprijatelju. Uzvišeni Allah kaže: «O vjernici, budite oprezni…» (En-Nisa, 71.) Cilj unutrašnje politike je osigurati mir, red i sigurnost unutar društva, a ona se temelji na šest temelja:

1. očuvanje ispravne vjere, i zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: »Ko promijeni vjeru (islam), pogubite ga!» (Buharija) Samo se na ovaj način ljudi mogu sačuvati od odmetništva i upropaštavanja istinske vjere;

2. očuvanje života, i zbog toga je Uzvišeni Allah, da bi sačuvao živote, propisao odmazdu ili smrtnu kaznu za ubicu. ”O vjernici, propisuje vam se odmazda za ubijene…”, a u drugom ajetu kaže: »U odmazdi vam je opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja klonili» (El-Bekare, 178.-179.);

3. treći temelj je očuvanje razuma (pameti). Uzvišeni Allah kaže: »O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste bili spašeni.» (El-Maide, 90.) Da bi se sačuvala pamet i razum, zabranjeno je sve ono što narušava i uništava ljudsku pamet i razum. U vezi s tim Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: »Sve što opija je haram i ono što opija u velikoj količini i u maloj je zabranjeno.» (Ibn Madže, 3392.) Šerijatska kazna za opijanje je četrdeset ili osamdeset udaraca bičem;

4. četvrti temelj unutrašnje politike je očuvanje imovine. Da bi se sačuvao imetak od krađe i otimačine, Uzvišeni Allah je za kradljivca propisao odsijecanje ruke: «Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha» (El-Maide, 38.):

5. peti temelj je očuvanje časti i obraza, pa je zbog toga za potvoru nevinih za blud propisana kazna od osamdeset udaraca bičem. Uzvišeni kaže: «One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi» (En-Nur, 4.);

6. i šesti temelj unutrašnje politike je očuvanje porijekla i zbog toga je za blud propisana kazna. Kaže Uzvišeni Allah: «Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca biča, svakog od njih…» (En-Nur, 5.).

Mnoštvo je još primjera koji dokazuju da je islam kompletna i savršena vjera i da predstavlja jedan cjelokupan sistem života, a o tome ćemo, ako Bog da, drugom prilikom.

Abdul-Varis Ribo

Minber.ba

Pokajanje

• Play: Pritisni da poslusas
• Artist: Abdussamed Busatlic
• Title: Pokajanje (tevba)
• Length: minutes (10.51 MB)
• Format: 0kHz 0Kbps ()

Toplo, toplo vam preporucujemo da poslusate ovo predavanje, jer ako to ne uradite znajte da vas je veliko dobro mimoislo. Poslusajte kako je nas Gospodar, Allah swt, milostiv, plemenit i koliko prasta ljudima – toliko da jednostavno ljudski mozak to ne moze da shvati. Zaista samo otvrdlo, kruto srce ne moze da ne voli ovakvog Stvoritelja i ovako predivnu vjeru. Predavac: Abdusamed Busatlic .

Izvor: http://www.n-um.com/?q=node/1010

I asked for…

Prelijepa ilahija:

I asked for…

Besplatne knjige o islamu na Vasu kucnu adresu!

Sa imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

FREE BOOKS
Dear visitor,
Feel free to choose any FIVE books from the UPDATED list below.
We will “God willing” ship them to you for free.
Please send your request to: islam_cc@yahoo.com

1.A brief illustrated guide to understanding Islam.By I. A. Ibrahim

(One of the best ever written books about Islam in English.)

2.The Spirit of Islam. By Muhammad Asad
(Offers a crystal-clear view into Islam by an Austrian Muslim.. a former Jew.)

3.Islam Is Your Birthright. NEW Compiled by Majed S. Al-Rassi
(- Is it necessary to adopt a religion?
– And how to differentiate between a false and a true religion?
Such questions arise in the mind of a Truth-Seeker. The present book addresses these issues.)

4. Interpretation of the meanings of the Noble Qur’an in the English language with
TRANSLITERATION (Part 30)

5.What Everyone Should Know About the Qur’an. By Dr. Ahmed Abdel-Fattah Al-Laithy
(An essential book for everyone wanting to know about the living miracle of Islam i.e. the Noble Qur’an. The work also paves the way for any reader who wishes to study the Qur’an in any degree of depth.)

6. The Amazing Qur’an. By Gary Miller
(Calling the Qur’an amazing is not something done only by Muslims; it has been labeled amazing by non-Muslims as well.)

7. The Qur’an & Modern Science: Compatible or Incompatible? NEW By Dr. Zakir Naik
(Ever since the dawn of human life on this planet, Man has always sought to understand Nature, his own place in the scheme of Creation and the purpose of Life itself. The Qur’an, the main source of the Islamic faith is believed to be a Divine guidance for all human kind; its message is for all times therefore it should be relevant to every age. Does the Qur’an pass this test?
The present book discusses this and offers an objective analysis about the Divine origin of the Qur’an in the light of established scientific discoveries.)

8.Mercy for the Worlds. By Syed Abul Hasan Ali Nadwi
(A brief enlightening book showing the mercy God has given to the world through the
mission of His last Prophet Muhammad (pbuh) related by a renounced author.)

9.Who is Mohammed? NEW
(A very brief account of Prophet Mohammed’s biography (pbuh) with testimonies about
him by Non-Muslims.)

10.Fallacies & Misconceptions about the Messenger’s Marriages (pbuh).
By Sheikh Muhammad Aly Al-Saboony
(The book enables you to analysis & realize the true facts behind the Prophet’s plural marriages.)

11. Essential lessons for every Muslim. By Sheikh Bin Baz
(Covers a wide range of basic information, that explains the fundamental teachings of Islam)

12. A brief summary of FIQH essentials. Produced by Saheeh International
(A guide for new Muslim who needs to gain basic knowledge.)

13.Bearing True Witness. NEW Dr. Laurence B. Brown
(The author, Dr. Laurence B. Brown, a practicing ophthalmologist and author of several ground-breaking books on Islam, has written this book to assist new reverts in navigating controversial issues of their new, chosen religion of Islam.)

14. Prayers for beginners.By Abdul Basit Quraishi
(This book supplies illustrated information to enable one to perform ablution &
prayer with transcription of the Opening Chapter (Alfatiha) and some short
verses.)

15. Woman in Islam. By B. Aisha Lemu & Fatima Heeren
(Two European women scholars express their views on the status of woman in Islam.)

16. Veils of Dignity. NEWBy Khadija Watson (Formerly Mary Sue Malvar)
(An informative book addressing the rights of Muslim women in marriage, polygamy & divorce. Included in this book is the personal dynamic testimony on how & why Sue Malvar a former Western Christian missionary & Professor, holder of Masters Degree in Theology embraced Islam.)

17.A view through hijab (veil).By Khaula Nakata (Japan) & Ruth Anderson (USA)
(Narration of ladies who voluntarily adopted hijab at a matured age having grown
up in a different culture.)

18.Polygamy in Islam. By Bilal Philips & Jameelah Jones
(This book contains basic guidelines for anyone interested in understanding the rights and obligations of males and females in Islamic plural marriages.)

19. The Ideal Muslim Husband. NEW By B. Aisha Lemu
(The Author, a well-known British lady writer tries to make the reader aware of the Islamic standard for an ideal husband and to encourage the husband to reach that standard as much as he wishes his wife to reach it as an ideal Muslim wife.)

20. The Ideal Muslim Wife. NEWBy B. Aisha Lemu
(The Author, a well-known British lady writer tries to make reader aware of the Islamic standard for an ideal wife and to encourage the wife to reach that standard as much as she wishes her husband to reach it as an ideal Muslim husband.)

21.Women’s Ideal Liberation: NEW By Rukaiyah Hill
(The Author, an American lady writer, tries to point out to women that there exists a
way of life that preserves, protects, comforts, dignifies and liberates them (and their
male counterpart) from snares of manmade ideologies.)

22.Khadijah bint Khuwaylid:By Dr. Daud Abdullah
(A brief biography of the first woman to embrace Islam)

23. Aisha bint Abi Bakr:Dr. Daud Abdullah
(A brief biography of one of the greatest Muslim lady scholar.)

24.A Day in the life of a Muslim Child: NEW Compiled by Abdul Malik Mujahid
(A very interesting and illustrated book that deals with the ideal daily program in the life of a Muslim child.)

25.The road to happiness. Compiled by F. William Hamerman
(The goal of this book is to examine what leads to happiness, which so many people
seem to be searching for.)

26.The best way to live and die.By Donald W. Flood
(Biography of an American Truth-seeker who found his quest.)

27.It feels like somebody lied to me. NEW By Yahya George Maxwell
(A bewildered Western Truth-Seeker relates his spiritual journey from Christianity to Buddhism until he found the Truth in Islam.)

28. The search for truth.Compiled by: Dr. Saleh As-Saleh
(A call for people to search for their salvation by examining an example of a long
search by a man called Salman.)

29. Why I embraced Islam. By Maryam Jameelah
(A fascinating account of how the author, an American female, discovered the beauty of
Islam through the Qur’an and the life of the Prophet (pbuh).)

30.Illimitable Determination. NEW By Iman A. Alaseery
(Accounts of bewildered men & women who finally found happiness through
Guidance.)

31. My Great Love for Jesus (pbuh) led me to Islam.By Simon Alfredo Caraballo
(A fascinating book presenting facts about the beloved Prophet Jesus (pbuh) that will
eventually lead to Islam.)

32. The Bible led me to Islam. By Melvin LeBlanc
(Aims to present the true picture of the Christian doctrines to a Truth-seeker)

33. Dr. Jeremiah’s Spiritual Journey. NEW
(Facing a major problem with Christian thought, Dr. Jeremiah did not really fit anywhere, it was rough for him to know what to believe in. So he started searching and through reading the Holy Qur’an and about Islam and the true stories of Prophet Mohammad (pbuh), he discovered that the Holy Qur’an not only confirmed things he was already thinking, but completed thoughts he was only vaguely aware of. Coming from a background of formal studies in religious issues, Dr. Jeremiah found his way and embraced Islam.)

34.The Truth about the Original Sin.By Dr. Abdullah H. Al-Kahtany
(The book discusses objectively the concept of the Original Sin in Christianity.)

35. The relationship between Muslims and Non-Muslims. By Dr. Saeed Ismaeel
(Read to get a clear and broader understanding of the Islamic law concerning the relationship between Muslims and Non-Muslims.)

36.Controversial Questions about Islam & Comments. By Dr. Saeed Ismaeel
(In this well-informed & an eye-opener book, the author based on his years of dialogue with non-Muslims addresses frequently asked questions about Islam.)

37. Laxity, Moderation & Extremism. By B. Aisha Lemu
(In this informative book; B. Aisha Lemu a well-known British lady writer, discusses frankly three contemporary issues i.e. Laxity, Moderation & Extremism. She proves – with evidences- that Islam came to propagate moderation and to denounce both laxity & extremism.)

38. Une Détermination Sans Limites. NEW (IN FRENCH)
(Récits de femmes et d’hommes qui ont trouvé le salut et le bonheur par la Guidée d’Allah.)

Please provide the following information, incomplete forms cannot be processed.
First Name:
Last Name:
E-mail:
Street Address:
City:
Zip/Postal Code:
Country:
Home Phone (optional):
Mobile No. (optional) :

www.islamunveiled.com

Savrsena pravda – pobijanje mita o favoriziranju muskaraca u islamu

Savrsena pravda – pobijanje mita o favoriziranju muskaraca u islamu, predavanje šejha Yasira Qadhija, prevedeno na naš jezik

Perfect Justice – Debunking the Male Bias Myth – shaykh Yasir Qadhi

Kako pronaci smiraj u zivotu?

Kako pronaći smiraj u životu?

šejh Yasir Qadhi

Istinska vjera (dijelovi 5 i 6): Univerzalnost i urodjeni instinkt

Istinska vjera (dio 5/8) – Univerzalnost

S obzirom da su posljedice slijeđenja jedne lažne vjere toliko velike i opasne, istinska, Božja vjera, mora da je bila univerzalno razumljiva i pristupačna u prošlosti, i mora da nastavi i da bude vječno razumljiva i pristupačna svakome na svijetu. Drugim riječima, istinska vjera ne može da bude ograničena za samo jedan, narod, mjesto ili vrijeme. Takođe, nije logično da ta vjera postavlja uslove koji nemaju ništa sa vezom čovjeka i Boga, kao što su krštenje, vjerovaje u čovjeka kao spasitelja ili posrednika. Korjeni univerzalsnoti islama leže u njegovom centralnom principu kao i u definiciji islama (pokoravanje volji Boga). Kad god čovjek shvati da je Bog jedan i da Njemu (Uzvišeom) ne liči ništa od stvorenja, i kada se pokori Bogu, postaje muslimanom, tijelom i dušom, i biva kandidatom za Raj.

Posljedično ovome, bilo ko, bilo kada, u najdaljim karjveima svijeta može postati musliman, sljedbenik Božje vjere, islama, i za to je dovoljno da odbije da obožava stvorenja i da se okrene samo Bogu. Međutim, treba da primjetimo da, ukoliko se neko pokori volji Uzvišenog Boga, mora stalno da bira između dobra i zla. Zaista, Bog, ne samo da je omogućio čovjeku da razlikuje dobro i zlo, već mu je i omogućio da bira između ovo dvoje. Ova sposobnost od Boga data sa sobom nosi odgovornost, naime, čovjek će biti pozvan na odgovornost za odluke (u biranju između dobra i zla koje učini, op. prev.) koje donese. Slijedi, dakle, da čovjek treba da da sve od sebe kako bi radio dobro, a izbjegavao zlo. Ovaj koncept je izražen u zadnjoj objavi na sljedeći način:

One koji su vjerovali, pa i one koji su bili Jevreji, kršćani, i Sabijci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati! (Kur’an, 2:62)

Ako, iz bilo kojeg razloga, čovjek odbije da prihvati zadnju poruku, nakon što je na jasan način objašnjena, onda se nalazi u velikoj opasnosti. Zadnji Božji poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao:

“Ko god od hrišćana i Jevreja čuje za mene, ali ne povjeruje u ono sa čim sam poslat, i umre u takvom stanju, biće od stanovnika Vatre.” (Sahih Muslim)

Istinska vjera  (dio 6 od 8): Priznavanje Boga

Opis: Šesto poglavlje knjige „Istinska vjera“ urođeni instinkt vjere u Boga pronađen u svim bićima, dr. Bilal Filips

Pitanje koje se ovdje pojavljuje je: Kako se može očekivati  da svi ljudi vjeruju u jednog istinitog Boga, kada su oni različitih planova, društava i kultura? Da bi se ljudi mogli držati odgovornim za obožavanje jednog istinitog Boga, oni trebaju imati nadohvat ruke znanje o Njemu. Zadnja objava učenja je da sva živa bića prepoznaju jednog istinitog Boga koji je urezan u njihovim dušama kao dio njihove prirode sa kojim su stvoreni.

U sedmoj suri u Kur’anu (Bedemi, ajet 172-173), Bog  objašnjava da kada je On stvorio Adema,On je uvjetovao sve Ademove potomke koji će postojati uzevši od njih zavjet riječima:

” Nisam li ja vaš Gospodar?”

… na što su oni odgovorili:

”Da, svjedočimo da jesi.”

Bog je zatim objasnio zašto je čitav ljudski rod svjedok da je On njihov kreator  i  da je jedino Bog vrijedan obožavanja. On kaže:

”– i to zato da na Sudnjem  danu ne reknete: “Mi o ovome ništa nismo znali. “ (Kur’an 7:172)

To je rečeno; nećemo se moće žaliti Toga dana da nismo imali pojma da je to bio naš Bog te da nam niko nije rekao i da smo mi navodno jedino Njega obožavali. Bog dalje objašnjava:

’’ Ili da ne reknete: “Naši preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?” (Kur’an 7:173)

Prema tome, svako dijete se rađa sa istinskom vjerom u Boga i sa urođenom sklonošću obožavanja samo Njega. Ova urođena sklonost vjerovanju se u arapskom jeziku naziva ’Fitra’.

Poslanik Muhamed nas obavještava o Božijim riječima:

’’ Ja stvaram Moje robove u ispravnoj vjeri, ali sotone (šejtani) ih navode na pogrešan put.’’ (Sahih Muslim)

Poslanik također kaže:

’’Svako dijete se rađa sa ispravnim vjerovanjem samo Njega. Zatim ga roditelji učine Židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom. ’’ (Sahih el-Buhari)

Ako bi dijete bilo ostavljeno samo, on bi obožavalo Boga na svoj vlastiti način, ali na svu djecu utiče okolina. Zbog toga, na način na koje je dijete podvrgnuto fizičkim zakonima, koje je Bog nametnuo prirodi, na isti način, njegova duša se također prirodno podvrgava, stvarnom Bogu koji je Njegov Gospodar i Tvorac. Ali, ako njegovi roditelji pokušaju da ga učine sljedbenikom drugačijeg puta, dijete nije dovoljno jako u ranom periodu svoga života da se odupre ili da se suprostavi volji svojih roditelja. U tim slučajevima, vjera koju dijete slijedi, je odgojno prilagođena, i Bog se neće obračunavati sa njim ili ga kazniti zbog njegove vjere sve do određenog perioda svoga života (op. prev: punoljetstva).

Prevedeno sa: IslamReligion.com. Sva prava zadržava IslamReligion.com.

Put u islam (knjiga)

Hvala Allahu Uzvišenom, selam i spas na Allahova Poslanika, njegovu porodicu, plemenite ashabe i one koji slijede njegovu uputu.

Sreća je cilj kojem se teži i koji se želi. Svako ljudsko biće na zemaljskoj kugli žudi za srećom i bježi od tuge i potištenosti. Razni pisci, mislioci, filozofi, pjesnici i ljekari nastojali su pronaći puteve koji vode ka sreći i blagostanju i svi su o tome imali svoje teorije.

Međutim, sreća koju postigne većina njih manjkava je, nepotpuna ili prividna. Najviše liči na opijum kojeg uživalac konzumira pa u prvi tren osjeti opijenost. Međutim, kada utjecaj oslabi tuga mu se udvostručena vrati. Razlog je u tome jer oni ne poznaju osnov i izvor istinske sreće, vjeru u Allaha Uzvišenog.

To je tajna i najpouzdaniji put do sreće, jer samo će onaj koji vjeruje u Allaha  Uzvišenog i Njegovu uputu slijedi, postići istinsku sreću na oba svijeta.

Ova te knjiga poziva istinskoj sreći jer te vodi u vjerovanje Gospodara Koji te je stvorio, vodi te u istinsko uvjerenje koje prihvata tvoj zdrav razum i tvoja čista priroda. Na osnovu njega spoznaješ ishodište i utočište čovjeka, smisao njegovog postojanja. I još mnogo toga što će ti predočiti stranice ove knjige.

Ova knjiga predstavlja ti vjeru islam kojom je Allah zapečatio sve vjere i želi da je svi Njegovi robovi slijede.

Također, iz knjige ćeš spoznati veličinu ove vjere, istinitost njenog nauka i pogodnosti za svako vrijeme, mjesto i narod.

Ako se nakon ove knjige budeš želio podrobnije informisati, možeš nastaviti istraživanje ili pitati o eventualnim nejasnoćama, jer islam je otvorena vjera, koja ni pred kim nije zatvorena, niti izbjegava pitanja, ma koliko ih bilo, jer islam daje odgovor na svaku upitanost i daje rješenje za svaku situaciju. Zato krenimo u teme knjige, Allah je najbolji pomagač i oslonac, neka je selam i spas na poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i ashabe.

Preuzeto sa: Minber.ba