Nadnaravni Kur’an, 3.dio: Sveti spisi moraju biti od Boga

Sa imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog

Nadnaravni Kur’an, 3. dio: Sveti spisi moraju biti od Boga

Da bi jedna vjera bila istinita, mora biti od Boga u potpunosti, u dijelovima koji se ne mogu odvojiti od vjere, a ne samo da joj porijeklo bude od Boga.

Moj prvi kriterijum: Ako tražim Božju vjeru, onda Sveti spisi moraju biti od Boga

Dok sam izučavao vjere, jedan od mojih ciljeva je bio da čitam njihove svete spise direktno, kako bih sa izvora saznao šta ta vjera propovjeda. Očigledno je to ono što je u meni probudilo radoznalost da čitam Kur’an.

Već sam imao jaku vjeru u Boga i bio sam ubjeđen u postojanje Svevišnjeg Bića. U stvari, jedno vrijeme, sad bio čas hrišćanin čas deista, idući stopama Voltera i mnogih drugih “očeva” Sjedinjenih Država.

Dakle, s obzirom da sam već bio vjernik u Boga, moj prvi kriterijum za istinsku vjeru bio je: porijeklo vjere mora biti od Boga. Niko ne može bolje poznavati Boga od samog sebe. On je izvan granica ljudskog iskustva. Niko ne zna s kakvim načinom života je zadovoljan osim Njega. Iako je čovjek u mogućnosti da izvede neke ispravne zaključke o Bogu, ipak, suportono je razumu da neko tvrdi da je, ne oslanjajući se na Objavu od Boga, otkrio neki način na koji se Bog može obožavati, a sa kojim je On zadovoljan. Stoga, ukoliko je cilj jednog srca da zadovolji Boga i da Ga obožava kako Ga treba obožavati, onda nema drugog izvora do da traži uputu od Njega.

Prema tome, logično je da svaka religija koja potiče od čovjeka nije jedna od mogućih izbora. Koliko god da se čovjek trudio, ne može nikad sa potpunom sigurnošću da govori na koji način treba Boga obožavati.

Važno je reći da ovaj kriterijum ne kaže da je jednom Bog imao ulogu u formiranju jedne vjere. Ne, ovaj kriterijum kaže da je kompletno učenje od Boga. Postoje neke vjere koje su možda od Boga objavljene, ali su se nakon toga njeni sljedbenici oslonili na ljudski razum kako bi istu vjeru prilagođavali i mijenjali. U ovom procesu, oni su u stvari stvorili novu vjeru, različitu od one koju je Bog objavio. U potrazi za istinskom vjerom, ovo otpada kao mugćnost. Ono što Bog objavi, tome ne trebaju poboljšanja niti izmjene od strane ljudi. Svaka takva promjena znači odstupanje od Božje objave. Stoga, svaka izmjena samo udaljava čovječanstvo od ispravnog načina obožavanja Boga. Zatim, Bog je u mogućnosti da objavi savršenu vjeru za bilo koje doba i bilo koje podneblje. Ako ima potrebe za mijenjanjem, to ovlašćenje pripada samo Bogu. Drugim riječima: Bog ima slobodu da mijenja Svoje zakone shodno Svojoj mudrosti i znanju, na primjer: iz milosti prema Svojim robovima ili kao kazna. Može da pošalje novu objavu ili čak da pošalje novog poslanika. Sa ovim nema logičkih problema. Ali, ogromni problemi nastaju kada ljudi počnu da “popravljaju” Božju objavu.

Dakle, prvi kriterijum konstatuje da istinska vjera porijeklom mora biti od Boga. Međutim, ovo nije dovoljno. Drugi kriterijum bi bio: učenja koja je Bog objavio moraju biti sačuvana u njihovom izvornom obliku. Ovo je očigledno. Ako je objava prvobitno bila od Boga, ali je kasnije iskrivljena od strane ljudi, onda pred sobom imate mješavinu Božje vjere i ljudskih umetanja. Ovo više nije čista Božja vjera. Iako je ovo u velikoj mjeri očigledno, za čuditi se koliko ima ljudi koji o ovome nisu nimalo razmišljali, te slijede spise ili učenja koji se istorijski ne mogu ovjeriti.

Prva nadnaravnost Kur’ana: Podrobno očuvanje

U stvari, ovo je prva stvar koja me je zadivila što se Kur’ana tiče. Čak i oni koji su bili izrazito antiislamski nastrojeni u svojim djelima, poput Sira Williama Muira, bi priznali da je Kur’an koji imamo danas sačuvan još iz vremena poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem.[1] U stvari, oni koji su pokušali da budu navjećim kritičarima i da unesu sumnju u autentičnost kompletnog Kur’ana, poput Jefferya, su me još više zadivili količinom podataka koje imamo a koje se tiču ovog teksta.

Da bi mogli da u potpunosti uočite vrijednost ove tačke, morate da imate u obzir da sam bio hrišćanin. Igrom slučaja, ovaj rad nema za namjeru kritiku hrišćanstva. Međutim, to je moja pozadina iz koje dolazim, i to je test kojim sam ispitivao ostale vjere. Zbog toga, dosta sam upoređivao hrišćanstvo i ostale vjere, uključujući i islam. Dakle, nemam drugog izbora do da se vraćam na hrišćanstvo, jer je ovo rad koji prikazuje moja iskustva.

Bilješke:

[1] Citate brojnih nemuslimanksih pisaca koji potvrđuju autnetičnost Kur’ana možete naći u: Dialogue Between Islam and Christianity: Discussion of Religious Dogma Between Intellectuals from the Two Religions (Fairfax, VA: Institute of Islamic and Arabic Sciences in America, 1999), stranice od 295.

Prevedeno sa IslamReligion.com

Sva prava zadržava IslamReligion.com

Advertisements

Nadnaravni Kur’an, 2. dio: Kur’an naspram orjentalista

Nadnaravni Kur’an (dio 2/11): Kur’an i orjentalisti

Jedna od vodećih muslimanskih ličnosti u Americi, Džemal Zerebozo, diskutuje o nadnaravnostima Kur’ana, i o ulozi koju su one igrale u njegovom putu u islam. U drugom dijelu se govori o poređenju Kur’ana sa onoim što orjentalisti kažu o njemu.

Morate imati u vidu da se ovo odigralo 1976. godine. To je, dakle, bilo prije nego su se Iranska revolucija i islam pojavili svugdje u medijima. Tada nisam poznavao nijednog muslimana. (Živio sam u jednom relativno malom gradu sa koledžom, i pogrešno sam pretpostavljao da u stvari tamo i nema muslimana.) Stoga, nije ni bilo nikoga ko bi me ubjedio u istinitost islama. U stvari, prešao sam na islam prije nego sam upoznao ijednog muslimana, dajući sve od sebe da naučim kako da obavljam molitvu iz knjige “The Dictionary of Islam” (“Rječnik islama”) koju je napisao jedan misionar, T. P. Hughes.

Dakle, većina informacija koju sam dobijao o islamu dolazila je od strane nemuslimana. Tada sam imao pristup samo malom broju knjiga koje su pisali muslimani. U stvari, mogu da se sjetim samo jednog rada, jednog relativno malog rada Mevdudija. [1]. No, mogao sam nabaviti par prevoda Kur’ana koje su radili muslimani. U mom slučaju, čitao sam prevod Abdullaha Jusufa Alija.

U suštini, situacija je istinski bila ovakva: Kur’an naspram djela pisanih od strane nemuslimana. U opštem slučaju, ovi nemuslimani su bili primorani da hvale islam, i danas i tad, ali su uvijek pokušavali da neđu neku manjkavost u samim temeljima vjere. Tako su istupali sa mnogim teorijama koje se tiču Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i Kur’ana. Njihove kritike bih čitao naporedo sa Kur’anom.

Mnogi pisci, koje sam ja čitao, su jasno govorili da Kur’an nije objava od Boga, već da ga je napisao poslanik Muhammed, neka su na njega Božja milost i blagoslov. Takav stav su imali: Richard Bell u The Qur’an: Translated With a Critical Re-arrangement of the Surahs, Arberry u njegovom predgovoru u njegov prevod Kur’ana i Kenneth Cragg u The Call of the Minaret, ad nauseum. [2]

No, kako Montgomery Watt primjećuje, ovo je samo po sebi povlačilo mnoga pitanja. Ako je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, stvarno bio falsifikator, da li je ono što je radio – radio sa zlom namjerom? Nije bilo poznato da je bio nepoštena osoba i osoba sklona lažima, šta je onda dovelo do te promjene? Dalje, ako je on to stvarno uradio sa zlom namjerom, odakle mu sve te informacije koje se nalaze u Kur’anu, pogotovo ako uzmemo u obzir da je živio u jednom mjestu poput Mekke? Da li je imao učitelje? Ako jeste, ko su oni bili i gdje je dokumentovano da je on imao učitelje?

Da budem iskren: nisu na mene baš ostavili utiska oni koji su tvrdili da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, imao učitelje koji su ga snabdijevali svim informacijama koje će kasnije ući u Kur’an. U opštem slučaju, ovi autori bi iznosili neke slučajne susrete ili, pak, pojedinačne. Tako, na primjer, Muir i Margoliouth, su informacije koje se nalaze u Kur’anu pripisivali Behiri, svešteniku kojeg je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sreo u Siriji, sa 12 godina, kao član trgovačke karavane, mnogo prije nego je postao poslanik. Ovakvi argumenti su bez imalo sumnje nelogični i krajnje neprihvatljivi razumu. Nisam ni trošio puno vremena na ovakve argumente.

Neki kritičari su bili primorani reći da je poslanik Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve selleme, bio izuzetno iskrena i poštena osoba. Takođe su primjetili da on nije imao nikakve materijalne dobiti, jer je nastavio da živi poštenim i skromnim životom. Dakle, zaključili su da je bio iskren, ali da je bio u velikoj zabludi! No, ipak, čak i da je bio u nekoj zabludi, odakle mu sve te informacije? Neki su govorili da je to došlo podsvjesno. Anderson je to čak nazvao “wishful thinking” – zamišljenošću. Neki su rekli da je bolovao od epilepsije te da je Objava rezultat epileptičkih napada. Ove teorije se možda čine mogućim nekome ko jednostavno pročita ove tvrdnje, ne uzimajući Kur’an da ga čita i izučava. Kao što ćemo kasnije u predavanju vidjeti, jednostavno previše je informacija u Kur’anu da bi one mogle biti rezultat podsvjesti pojedinca.

Još jedna tipična tvrdja koju sam čitao jeste da je poslanik Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve selleme, bio neka vrsta “nacionaliste”, kojem je glavni cilj bio ujedinjenje Arapa. Tipičan način ovakvog mišljenje se ogleda u “Novoj Katoličkoj enciklopediji” (The New Catholic Encyclopedia), gdje se kaže: “Oko 40-te godine dobio je “poslanički poziv” da ujedini Arape pomoću monoteizma.” [3]

Ovaj pristup se može smatrati potpunijim, jer ne teži da ismije Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, na bilo koji način. Ali, istovremeno, na osnovu samo jednog čitanja Kur’ana, ova tvrdnja mi se činila nelogičnom. Dovoljno je reći da ne postoji nijedan dio Kur’ana koji se obraća Arapima. U Kur’anu, Bog se obraća čovječanstvu, ili ljudima, vjernicima i nevjernicima. Ako je ova knjiga namjenjena samo Arapima, zašto im se onda nikad ne obraća direktno, već, umjesto toga, koristi uopštene pojmove koji se tiču čitavog čovječanstva?

U svakom slučaju, izobilje različitih pogleda koji se tiču Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, je meni bio znak da se nešto nedokučivo desilo svim ovim autorima. Sve ovo je meni dio dokaz da Kur’an u sebi posjeduje nešto, jer bi ga inače “otpisali” kao neko obično djelo, koje nije ni vrijedno pobijanja ili diskutovanja. To me je čak još više privuklo Kur’anu. Ovo je nešto što ćemo vidjeti kasnije: djela koja su trebala da me udalje od Kur’ana su mene u stvari ubjeđivala da fa još više izučavam.

Bilješke:

[1] Ubrzo iza toga sam naišao na knjigu jednog čovjeka sa muslimanskim imenom. To je bila knjiga “Duh islama” (The Spirit of Islam) od Sera Sejida Emira Alija. Knjigu se napisao jedan notorni modernista, i ja sam, čak tada, primjećivao knoge suprotnosti sa onim što sam do tada naučio o islamu. Primjetno je da je Sejid Emir Ali vjerovao da je sam Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, napisao Kur’an.

[2] Zainteresovanom čitaocu preporučio bih da pročita sljedeća djela, kako bi se upoznao sa kritikama mnogih pogleda orjentalista (nemuslimana koji pišu o Kur’anu): Mohammad Khalifa, The Sublime Quran and Orientalism (London: Longman, 1983); Muhammad Mohar Ali, The Quran and the Orientalists (Ipswich, England: Jamiyat Ihyaa Minhaaj al-Sunnah, 2004).

[3] New Catholic Encyclopedia (Washington: The Catholic University of America, 1981), tom I, str. 715.  Citat Hamze Mustafe Ndžozija, “Izvori Kur’ana: kritički pogled na teorije autorstva” (The Sources of the Quran: A Critical Review of the Authorship Theories), Rijad, Saudijska Arabia: Svjetsko Udruženje Muslimanske Omladine, 1991), str. 17. očigledno, ne sve knjige koje sam tada čitao su mi i danas dostupne, nekih 30 godina kasnije. Međutim, slećam se osnovnih radova koje sam čitao i osnovnih poruka tih radova. No, najvećim dijelom, diretkni citati su “rekonstruisani” kroz izvore koji su mi dostupni i vremenu pisanja ovog.

Tekst preuzet sa IslamReligion.com. Sva prava zadržava IslamReligion.com.

Tedzvidsko ucenje Kur’ana

Šta je tedžvid? Jezičko značenje riječi tedžvid je uljepšavanje. Takođe se riječ tedžvid u jeziku arapa koristi i u značenju preciznosti, tačnosti, dotjeranosti i savršenstva.

Terminološki, postoje dvije vrste tedžvida, a to su: teorijski i praktični. Teorijski tedžvid je poznavanje pravila i činjenica koje su postavili učenjaci tedžvida. Propis koji važi za ovu vrstu tedžvida ovisi o skupini na koju se odnosi: za muslimanske mase je mendub dok je za ulemu vadžib kifaje (skupna obaveza), pa ako jedna skupina učenjaka bude izučavala ovu vrstu tedžvida, spada grijeh sa ostalih, a ako niko od uleme ne bude izučavao i druge podučavao ovu vrstu tedžvida, onda su svi učenjaci griješni.

Praktični ili primjenjeni tedžvid je izgovor svakog harfa iz njegovog ishodišta (mahredža) bez zamjene ili promjene.

Praktična primjena tedžvida prilikom učenja Kur’ana je vadžib ‘ajn (pojedinačna obaveza) svake punoljetne osobe koja uči cijeli Kur’an ili samo jedan njegov dio, a zbog riječi Uzvišenog: „I uči Kur’an tertilom“ (prijevod značenja, El-Muzzemmil, 4). Prenosi se da je ‘Alija, radijallahu ‘anhu, o ovom ajetu rekao: „Tertil je izgovaranje harfova po tedžvidu i poznavanje mjesta na kojima se može zastati.“

U jednom od hadisa stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Učite Kur’an arapskim narječjem i glasovima, a čuvajte se narječja grješnika, jer će doći narodi nakon mene koji će pjevati Kur’an refrenom pjesme, asketizma i naricanja, a neće prelaziti njihove grkljane. Srca će im biti opčinjena, a i srca onih kojima se oni budu sviđali.“ (Malik, Nesai’, Bejheki, Taberani) [Preuzeto sa Studio-Din.com]

Tedžvidsko učenje Kur’ana ostavlja traga i na muslimane i na nemuslimane, i za mnoge je to jedno lijepo iskustvo. U ovoj kategoriji ćemo, ako Bog da, postavljati izabrana učenja Kur’ana. Sada slijedi učenje sure Ja Sin, 36. sure po redu.

1. Ja Sin.

2. Tako Mi Kur’ana mudrog,

3. ti si, uistinu, poslanik,

4. na Pravome putu,

5. po objavi Silnoga i Samilosnoga,

6. da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan!

7. O većini njih se već obistinila Riječ zato

oni neće vjerovati.

8. Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka zato

su oni glava uzdignutih,

9. i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili zato

oni ne vide,

10. i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni neće vjerovati.

11. Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Kur’an slijedi i Milostivoga se boji, iako ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom!

12. Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali.

7 razloga da uzmeš Kur’an i da ga počneš čitati

7 razloga da čitate Slavni Kur’an

Šabir Ali

Tebi lično: Izaziva te da ga opovrgneš. Kako? Kaže da ljudi ne mogu da napišu knjigu poput Kur’ana pa čak i kada bi se svi udružili i kada bi tražili pomoć od drugih duhovnih bića. Kur’an je ovo rekao prije 1 400 godina, ali dosad niko nije uspio da ga opovrgne. Milioni knjiga su napisani – ali nijedna od njih poput Kur’ana.

Neiskrivljen: Kur’an je jedini vjerski spis koji je toliko dugo među ljudima, ali je u još uvijek u obliku u kakvom je prvobitno bio; Kur’an je ostao netaknut. Ništa nije dodato, niti je šta promjenjeno, niti je šta oduzeto od njega otkad je objavljen prije 1 400 godina.

Nenadmašiv: Kur’an je zadnja Božja objava čovječanstvu. Bog Uzvišeni je objavio Toru Mojsiju, Psalme Davidu, Jevanđelje Isusu, i, najzad, objavio je Kur’an Muhammedu. Neka je mir svima njima. Nijedna druga knjiga neće doći od Boga da nadmaši ovu zadnju objavu.

Neosporiv: Kur’an odoljeva ispitima vremena i detaljnih istraživanja. Niko ne može da osporiti istinu ove knjige. Govori o prošlim događajima, i ispostavi se da je tačno. Daje predskazanja o budućnosti, i ponovo se ispostavi njegov tačnost. Govori o fizičkim fenomenima koji nisu bili poznati ljudima tog vremena; ipak kasnija naučna istraživanja potvrđuju i ove fenomene. Svaka druga knjiga mora da bude ispravljana da bi bila u skladu sa modernim istraživanjima. Kur’anu se moderna otkrića nikad ne suprotstavljaju.

Tvoja karta života na ovom i na Drugom svijetu: Kur’an je najbolja uputa kako da urediš svoj život. Nijedna druga knjiga ne nudi tako obuhvatan sistem, koji u sebe uključuje sve aspekte ljudskog života i djelatnosti. Kur’an takođe ističe put koji osigurava trajnu sreću na Drugom svijetu. To je tvoja karta koja ti pokazuje put ka Raju.

Božji poklon upute: Bog te nije ostavio samog. Stvoren si sa razlogom. Bog ti kaže zašto te je stvorio, šta traži od tebe, i šta je spremio za tebe. Ako kupiš neki aparat, i rukuješ njime suprotno uputstvu za rukovanje, pokvarićeš taj aparat. Šta je sa tobom? Da li ti imaš svoje uputstvo od svog tvorca? Jedan od ciljeva Kur’an je da te odvede ka uspjehu, i bi kako ti ispunio svoj zadatak. On je milost i lijek od Boga. Zadovoljava dušu i čisti srce. Uklanja sumnje i donosi mir.

Tvoja pozivnica da komuniciraš sa Bogom: Ljudi su društvena bića. Volimo da komuniciramo sa drugim razumnim ljudima. Kur’an nam kaže kako da komuniciramo sa izvorom svog razuma i sa izvorom života – sa Jednim Bogom. Kur’an nam kaže ko je Bog, kojim imenom da ga zovemo, i način na koji možeš da komuniciraš sa Njim.

Zar ovih sedam razloga nije dovoljno da uzmeš i da čitaš Kur’an?
Prevedeno sa: english.islamway.com > 7 Reasons to Read the Glorious Quran