Istinska vjera (dijelovi 5 i 6): Univerzalnost i urodjeni instinkt

Istinska vjera (dio 5/8) – Univerzalnost

S obzirom da su posljedice slijeđenja jedne lažne vjere toliko velike i opasne, istinska, Božja vjera, mora da je bila univerzalno razumljiva i pristupačna u prošlosti, i mora da nastavi i da bude vječno razumljiva i pristupačna svakome na svijetu. Drugim riječima, istinska vjera ne može da bude ograničena za samo jedan, narod, mjesto ili vrijeme. Takođe, nije logično da ta vjera postavlja uslove koji nemaju ništa sa vezom čovjeka i Boga, kao što su krštenje, vjerovaje u čovjeka kao spasitelja ili posrednika. Korjeni univerzalsnoti islama leže u njegovom centralnom principu kao i u definiciji islama (pokoravanje volji Boga). Kad god čovjek shvati da je Bog jedan i da Njemu (Uzvišeom) ne liči ništa od stvorenja, i kada se pokori Bogu, postaje muslimanom, tijelom i dušom, i biva kandidatom za Raj.

Posljedično ovome, bilo ko, bilo kada, u najdaljim karjveima svijeta može postati musliman, sljedbenik Božje vjere, islama, i za to je dovoljno da odbije da obožava stvorenja i da se okrene samo Bogu. Međutim, treba da primjetimo da, ukoliko se neko pokori volji Uzvišenog Boga, mora stalno da bira između dobra i zla. Zaista, Bog, ne samo da je omogućio čovjeku da razlikuje dobro i zlo, već mu je i omogućio da bira između ovo dvoje. Ova sposobnost od Boga data sa sobom nosi odgovornost, naime, čovjek će biti pozvan na odgovornost za odluke (u biranju između dobra i zla koje učini, op. prev.) koje donese. Slijedi, dakle, da čovjek treba da da sve od sebe kako bi radio dobro, a izbjegavao zlo. Ovaj koncept je izražen u zadnjoj objavi na sljedeći način:

One koji su vjerovali, pa i one koji su bili Jevreji, kršćani, i Sabijci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati! (Kur’an, 2:62)

Ako, iz bilo kojeg razloga, čovjek odbije da prihvati zadnju poruku, nakon što je na jasan način objašnjena, onda se nalazi u velikoj opasnosti. Zadnji Božji poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao:

Ko god od hrišćana i Jevreja čuje za mene, ali ne povjeruje u ono sa čim sam poslat, i umre u takvom stanju, biće od stanovnika Vatre.” (Sahih Muslim)

Istinska vjera  (dio 6 od 8): Priznavanje Boga

Opis: Šesto poglavlje knjige „Istinska vjera“ urođeni instinkt vjere u Boga pronađen u svim bićima, dr. Bilal Filips

Pitanje koje se ovdje pojavljuje je: Kako se može očekivati  da svi ljudi vjeruju u jednog istinitog Boga, kada su oni različitih planova, društava i kultura? Da bi se ljudi mogli držati odgovornim za obožavanje jednog istinitog Boga, oni trebaju imati nadohvat ruke znanje o Njemu. Zadnja objava učenja je da sva živa bića prepoznaju jednog istinitog Boga koji je urezan u njihovim dušama kao dio njihove prirode sa kojim su stvoreni.

U sedmoj suri u Kur’anu (Bedemi, ajet 172-173), Bog  objašnjava da kada je On stvorio Adema,On je uvjetovao sve Ademove potomke koji će postojati uzevši od njih zavjet riječima:

” Nisam li ja vaš Gospodar?”

… na što su oni odgovorili:

”Da, svjedočimo da jesi.”

Bog je zatim objasnio zašto je čitav ljudski rod svjedok da je On njihov kreator  i  da je jedino Bog vrijedan obožavanja. On kaže:

– i to zato da na Sudnjem  danu ne reknete: “Mi o ovome ništa nismo znali. “ (Kur’an 7:172)

To je rečeno; nećemo se moće žaliti Toga dana da nismo imali pojma da je to bio naš Bog te da nam niko nije rekao i da smo mi navodno jedino Njega obožavali. Bog dalje objašnjava:

’’ Ili da ne reknete: “Naši preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?” (Kur’an 7:173)

Prema tome, svako dijete se rađa sa istinskom vjerom u Boga i sa urođenom sklonošću obožavanja samo Njega. Ova urođena sklonost vjerovanju se u arapskom jeziku naziva ’Fitra’.

Poslanik Muhamed nas obavještava o Božijim riječima:

’’ Ja stvaram Moje robove u ispravnoj vjeri, ali sotone (šejtani) ih navode na pogrešan put.’’ (Sahih Muslim)

Poslanik također kaže:

’’Svako dijete se rađa sa ispravnim vjerovanjem samo Njega. Zatim ga roditelji učine Židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom. ’’ (Sahih el-Buhari)

Ako bi dijete bilo ostavljeno samo, on bi obožavalo Boga na svoj vlastiti način, ali na svu djecu utiče okolina. Zbog toga, na način na koje je dijete podvrgnuto fizičkim zakonima, koje je Bog nametnuo prirodi, na isti način, njegova duša se također prirodno podvrgava, stvarnom Bogu koji je Njegov Gospodar i Tvorac. Ali, ako njegovi roditelji pokušaju da ga učine sljedbenikom drugačijeg puta, dijete nije dovoljno jako u ranom periodu svoga života da se odupre ili da se suprostavi volji svojih roditelja. U tim slučajevima, vjera koju dijete slijedi, je odgojno prilagođena, i Bog se neće obračunavati sa njim ili ga kazniti zbog njegove vjere sve do određenog perioda svoga života (op. prev: punoljetstva).

Prevedeno sa: IslamReligion.com. Sva prava zadržava IslamReligion.com.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: