Razlika islam i ostalih vjera (dio 2/2)

Razlika Islama i drugih vjera? (Dio 2/2)

Ravnoteža između pojedinca i društva

Još jedna jedinstvena karakteristika Islama jeste da uspostavlja ravnotežu između pojedinca i društva. Vjeruje u individualnu ličnost čovjeka i svako će lično [i pojedinačno] biti obračunat pred Bogom. Poslanik Muhammed, neka je na njega Božji spas i mir, kaže:

“Svako od vas je čuvar, i odgovoran je za ono što je u njegovoj vlasti. Vladar je čuvar onih koji su mu podređeni i odgovoran je za njih; muž je čuvar svoje porodice i odgovoran je za njih; žena je čuvar kuće svoga muža i odgovorna je za nju; sluga je čuvar imetka svog vlasnika i odgovoran je za to.”

Čuo sam to od Božjeg Poslanika i mislim da je još dodao: “Muškarac je čuvar imetka svog oca i odgovoran je za to, dakle svi vi ste čuvari i odgovorni ste za svoje štićenike i stvari o kojima se brinete.” (Sahihu-l-Buhari, Sahihu Muslim)

Islam takođe garantuje osnovna prava pojedincu i ne dozvoljava nikome da se mješa u to. Jedan od ciljeva islamskog obrazovanja jeste ispravan razvoj ličnosti jednog čovjeka. Dakle, Islam ne uči da pojedinac treba da se odrekne svoje ličnosti u društvu ili državi.

U Islamu su svi ljudi jednaki, bez obzira na boju, jezik, rasu ili nacionalnost. Poziva se na humanost i briše sve lažne prepreke koje stvaraju rasa, status ili imetak. Nema sumnje da su takve zapreke uvijek postojale, i da i danas postoje, uprkos činjenici da živimo u tzv. dobu prosvećenosti. Islam uklanja sve ove prepreke učeći da je čitavo čovječanstvo jedna porodica kod Boga. Islam, po svojim stanovištima i pristupima, ne dozvoljava nikakve prepreke i razlike na osnovu boje kože, pripadnosti plemenu, krvi ili teritoriji, kao što je to bio slučaj prije dolaska Muhammeda, neka je njega Božji mir. Nažalost, predrasude ovakve vrste postoje i danas u različitim oblicima. Islam želi da ujedini čovječanstvo pod jednom zastavom. U svijetu koji je izdjeljen rivalitetima i zavadama, Islam donosi poruku života i nade na jednu slavnu budućnost.

Istoričar A. J. Toynbee ima zanimljiva zapažanja što se tiče ovoga. U svom djelu “Civilization on Trial”, on piše:

“Dva vidljiva izvora opasnosti – jedan psihološke prirode, a drugi materijalne – u stanju u kakvom se danas nalazi kosmopolitski proleterijat, to jest [vesternizovano čovječanstvo], i koji su značajan element u našem zapadnom društvu, su svijest o rasi i alkohol; i u borbi sa oba ova zla Islam nudi rješenje koje se, ukoliko bude prihvaćeno, može pokazati od velike moralne i društvene vrijednosti.

Brisanje rasne svijesti među muslimanima je jedno od velikih moralnih dostignuća u Islamu, i, kao što je to stanje u savremenom svijetu, postoji potreba za propagacijom ove islamske vrline… Pojmljivo je da duh Islama može da bude blagovremeno “pojačanje” koje bi ovo pitanje riješilo u korist mira i tolerancije.

Što se tiče zla alkohola, ono se najgorim pokazalo među urođenim stanovništvom u tropskim regijama kojima je Zapad “otvorio” vrata svijeta. Ostaje činjenica: čak i preventivne mjere u kojima država najviše učestvuje, a koje postavljaju eksterni autoriteti su nesposobni da oslobode zajednicu nekog društvenog zla sve dok se u srcima ljudi koji se nalaze u tome [zlu] ne probudi želja za slobodom [od tog zla] i dok se ne probudi volja da se ova želja sprovede u djelo. Sada, upravnici sa Zapada, u svakom slučaju oni “anglo-saksonskog” porijekla, su fizičkim “rešetkama boje”, koje rasna svjesnost postavlja, duhovno izolovani od njihovih urođeničkih štićenika; prevođenje urođenika je zadatak za koji njihova kompentencija teško može da se poveća; i u ovom dijelu Islam može da ima svoju ulogu.

U ovim nedavno i brzo “otvorenim” tropskim teritorijama, zapadnja civilizacija je stvorila ekonomski i politčki plenum, ali i, istovremeno, i jednu društvenu i duhovnu prazninu.

Ovdje, dakle, u skorijoj budućnosti, možemo da primjetimo dva vrijedna uticaja koja Islam može da izvrši na kosmopolitski proletariat zapadnog društva koji raspliće svoju mrežu širom svijeta i koja obuhvata cijelo čovječanstvo; dok, u daljoj budućnosti, pretpostavljamo, da će biti mogućih doprinosa Islama na planu manifestacije religije.” (Citat završen.)

Stalnost i promjena

Elementi stalnosti i promjene zajedno postoje u ljudskom društvu i prinuđeni su da tako ostanu. Različite ideologije i kulturni sistemi su napravili grešaku jer su se previše nageli na jednu od ovih strana. Previše naglašavanja stalnosti čini sistem rigidnim i uskraćuje ga svojstva fleksibilnosti i promjene, dok nedostatak stalnih vrijednosti i elemenata koji se ne mijenjaju rezultiraju u moralnom relativizmu, bezobličnošći i anarahiji.

Dakle, ono što nam treba jeste ravnoteža između ovo dvoje – sistem koji bi mogao istovremeno ispunjava zahtjeve stalnosti i promjena. Jedan američki sudija, Justice Cardozo, ispravno kaže: “Najveća potreba današnjeg vremena jeste jedna filozofija koja će biti posrednik između proturječnih zahtjeva stabilnosti i progresa, i koja može da pruži princip rasta.” Islam nudi ideologiju, koja zadovoljava zahtjeve stabilnosti, ali i promjene.

Dublje razmišljanje nam otkriva činjenicu da život u sebi sadrži elemente kako permanentnosti (stalnosti) tako i promjene – niti je tako rigidan i nefleksibilan tako da ne dozvoljava nikakvu promjenu čak i u stvarima koje su detalji, niti je u toj mjeri fleksibilan i promjenljiv da čak ni njegove osobenosti nisu trajne. Ovo postaje jasno posmatranjem fizioloških promjena u ljudskom tijelu, jer se svako tkivo u tijelu mijenja po nekoliko puta u toku jednog života, iako osoba ostaje ista. Lišće jednog drveta, cvijeće i plodovi se mijenjaju ali drvo sa svojim osnovnim svojstvima ostaje nepromjenjeno. Životna je zakonitost da elementi stalnosti I promjene moraju da zajedno postoje u jednoj harmoničnoj relaciji.

Samo takav sistem života koji može da ispuni zahtjeve oba ova elementa [trajnost i promjena], može i da zadovolji potrebe ljudske prirode i ljudskog društva. Osnovni problemi života ostaju isti u svim vremenima i na svim podnebljima, ali načini i putevi kojima se ti problemi rješavaju, kao i sama tehnika upravljanja problemom se vremenom mijenjaju. Islam uspijeva da u centar pažnje stavi novi pogled na ovaj problem i da ga riježi na realan način.

Kur’an i Sunnet u sebi sadrže vječnu uputu datu od Gospodara svemira. Ova uputa dolazi od Boga, Koji nije ograničen ni prostorom ni vremenom, i, takvi su i principi individualnog i socijalnog ponašanja objavljeni od strane Njega Uzvišenog: zasnovani na stvarnosti i vječni su. Ali, Bog je ostavio nama samo široke principe i dao je čovjeku slobodu da ih primjeni u svakom vremenu na način koji je podesan duhu i uslovima tog vremena. Kroz idžtihad (intelektulani napor sa ciljem dolaska do istine) ljudi jednog vremena pokušavaju da implementiraju i primjene božansku uputu na probleme njihovog vremena. Dakle, osnovna uputa je stalne prirode, dok metode primjene se mijenjaju sa svojstvenim potrebama svakog vremena. To je razlog koji Islam čini uvijek savremenim.

Kompletan zapis svih učenja sačuvan

Posljednja po redu, ali ne i po važnosti, je činjenica da su učenja Islama sačuvana u svom originalnom obliku. Posljedica toga je da je Božja uputa dostupna bez izmjena bilo kakve vrste. Kur’an je knjiga i riječ objavljena od Boga, koja je prisutna već četrnaest vijekova, a još uvijek je dostupna u svom prvobitnom obliku. Detalji života Poslanika (sallAllahu alejhi ve sellem) i njegovih učenja postoje u svojoj prvobitnoj čistini. Nije bilo ni jedne promjene u ovom istorijskom zapisu. Izreke i zapis Poslanikovog (sallAllahu alejhi ve sellem) života su došli do nas besprimjernom preciznošću i vjerodostojnošću u radovima Hadisa i Sire (biografije Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem). Čak i jedan dio nemuslimanskih kritičara priznaju ovu činjenicu.

Ovo su samo neke od jedinstvenih osobenosti Islama koje učvršćuju stav da je Islam vjera čovjeka, vjera današnjice i vjera sutrašnjice. Ovi principi su privukli milione ljudi kako u prošlosti tako i u sadašnjosti i podstakli su ih da posvjedoče da je Islam religija istine i da je to Ispravni put čovječanstva. Nema sumnje da će ovi principi i nastaviti da privlače ljude i u budućnosti. Ljudi sa čistim srcama i iskrenom težnjom istinom će nastaviti da govore:

“Svjedočim da nema nikoga koji je dostojan obožavanja izuzev Boga, Koji je Jedan, i Kome nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.”

Završavamo sa riječima Džordža Bernarda Šoa (George Bernard Shaw):

“Uvijek sam imao visoko cijenio Muhammedovu (sallAllahu alejhi we sellem) vjeru zbog njene prelijepe vitalnosti. To je jedina religja, za koju mi se čini da posjeduje taj kapacitet koji mu omogućuje da da izađe na kraj sa promjena u, koji može da bude privlačan svakom dobu. Izučavao sam život ovog divnog čovjeka, i, po mom mišljenju on je daleko od toga da bude Antihrist, već bi trebao da se zove Spasitelj čovječanstva. Vjerujem da, ako bi se čovjeku poput njega dala vlast nad svijetom, da bi uspio u rješavanju problema [svijeta] i donio bi toliko poželjkivani mir i sreću. Moja prognoza je da će vjera Muhammeda postati prihvatljjiva za Evropu sjutrašnjice, kao što počinje da bude prihvatljiva Evropi današnjice.”

Prevedeno sa IslamReligion.com

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: